Koliko su po BiH opasne prijetnje koje dolaze iz Hrvatske

Kada su nedavno zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović i Safet Softić, povodom spora sa Republikom Hrvatskom, a vezanog za Pelješki most, uputili pismo predsjedniku Evropskog parlamenta, Antoniju Tajaniju, strukture bliske HDZ-u BiH ali i HDZ-ovi kadrovi u institucijama BiH, netom su požurili da istaknu kako stavovi iskazani u tome pismu ne održavaju službene stavove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i službene stavove Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Kada su nedavno zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović i Safet Softić, povodom spora sa Republikom Hrvatskom, a vezanog za Pelješki most, uputili pismo predsjedniku Evropskog parlamenta, Antoniju Tajaniju, strukture bliske HDZ-u BiH ali i HDZ-ovi kadrovi u institucijama BiH, netom su požurili da istaknu kako stavovi iskazani u tome pismu ne održavaju službene stavove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i službene stavove Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Ekspresno je uslijedilo zajedničko pismo predsjednice Predstavničkog doma Borjane Krišto i predsjednika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bariše Čolaka u kojemu pomenuta gospoda, kao što je već rečeno, osjeća potrebu da u jednoj takvoj formi izvijesti najviše evropske instance kako to, prema njihovom shvaćanju, nije službeni stav Bosne i Hercegovine.

Malo iza toga, identičnim povodom, predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, uputio je pismo premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću u kojem je istakao da nijedan organ vlasti u Bosni i Hercegovini nikada nije dao nužnu formalnu saglasnost za gradnju Pelješkog mosta, usput podcrtavši kako je utvrđivanje međudržavne granice na kopnu i moru, te plovni koridor nužan preduslov da bi se takav projekat uopće realizirao.

Nije trebalo puno čekati pa da njegov zamjenik i ministar finansija Vjekoslav Bevanda, poruči premijeru Hrvatske, da njegov kolega iz Vijeća ministara, navodno ne iznosi stavove Bosne i Hercegovine nego svoje lične stavove –  te da Zvizdić, ni manje ni više nego kompromitira pozicije Bosne i Hercegovine. Za pozicije Bosne i Hercegovine zabrinuo se “ažurni” Bevanda, koji kao ministar finansija BiH, u toku blokade izvoza voća i povrća iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku ( i nakon što je i sama Hrvatska priznala grešku glede uspostavljanja nameta, pa ih povukla) nije našao za shodno da, pa makar jednom, u javnosti progovori o interesima države Bosne i Hercegovine, koji su onakvom odlukom, evidentno bili ugroženi. Za razliku od tad, Bevanda se sad gromko oglasio.

I nema tu, reklo bi se, ništa čudno. Jasno je svima u Bosni i Hercegovini da HDZ BiH interese Bosne i Hercegovine pretpostavlja interesima Republike Hrvatske. Svjedoči tome i cjelokupna povijest te stranke. Njenim onovremenim a i ovovremenim uzdanicama, upravo se očekuje presuda pred Haškim tribunalnom zbog pretpostavljanja interesa Bosne i Hercegovine interesima Republike Hrvatske  – presuda zbog osobitog načina na koji su te interese, onako kako su samo oni znali pretpostavljali Hrvatskoj.

Stoga podsjećati današnje kadrove HDZ-a u institucijama Bosne i Hercegovine, da oni sjede u institucijama Bosne i Hercegovine, a ne Hrvatske – vući ih za rukav i vjerovati da im to podsjećanje nešto znači, ili ubjeđivati onaj dio javnosti nad kojim drže efektivnu kontrolu, u gore navedeno, može samo neko ko uopće nije iz Bosne i Hercegovine, ili ko jeste a kompletan je idiot. Trebalo bi već jednom shvatiti da stranka koja je odnjegovala zločince svjetskog kalibra, i koja je aktivno radila na priključenju dijela teritorije BiH susjednoj Republici Hrvatskoj, neće nikad, a možda ni tad, u svome političkom djelovanju pomenute interese okrenuti suprotno od onoga načina na koji ih sada zastupa. Takva politika nije legitimna iz perpsketive interesa Bosne i Hercegovine, ali jeste legitimna iz HDZ-ove perspektive. Ona je legitimna, nekažnjiva i zakonom dopuštena.

Šta je to, pita li se još iko, osnovna karakteristika politike Dragana Čovića? Politika legalnog rušenja države, koja koristi svaku priliku da na legalan i “legitiman” način slabi pozicije države. Jučer je lider HDZ-a iskoristio priliku da još jednom demonstrira ono što ponajbolje karakterizira njegov pristup.

Izvijestio je Čović jučer u Zagrebu, na specijalnom sastanku, upriličenom u tu čast, predsjednicu Republike Hrvatske, da ne postoje nikakve prepreke za gradnju Pelješkog mosta, a zajednički su konstatirali da se Izborni zakon Bosne i Hercegovine mora izmijeniti do kraja godine. Sve to, Čović je saopćio i usaglasio u svojstvu Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. A da li su to zvanični stavovi BiH?!

Unatoč tome što u Bosni i Hercegovini očito nema konsenzusa po pitanju spora sa Republikom Hrvatskom oko gradnje Pelješkog mosta – unatoč tome što je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić informisao premijera Hrvatske o tome da nijedan organ vlasti u BiH nije dao formalnu saglasnost za to, predsjedavajući Čović je u razgovoru sa predsjednicom susjedne države, kazao da za to nema apsolutno nikakvih prepreka.

Da Borjana Krišto, Bariša Čolak i Vjekoslav Bevanda brinu o zvaničnim stavovima Bosne i Hercegovine, oni bi koliko danas protestirali protiv Čovićevog jednostranog čina isporučivanja interesa države Bosne i Hercegovine susjednoj državi, bez ikakve prethodne saglasnosti o tome. Naravno, mogućnost da se u ovom slučaju iskaže briga zbog iznošenja stavova koji nisu stavovi Bosne i Hercegovini, ravna je mogućnosti da Kim Jong Un koliko sutra zasjedne u Bijelu kuću.

Poručili su  Čović i Grabar – Kitarović jučer i to da se Izborni zakon BiH mora izmijeniti do kraja godine, jer je to od ključnog značaja za demokratsku stabilnost Bosne i Hercegovine. Jedino što je zapravo ključno u toj poruci je riječ stabilnost. Nije znano da li uopće postoji neka nedemokratska stabilnost, osim ako gospoda nemaju u planu nekakvu paradržavnu despotiju u kojoj stabilnost i demokratija nisu uzajamno povezani –  pa ipak ne može se oteti dojmu da Čović i Grabar- Kitarović operišući sa stabilnošću suptilno prijete – drugim riječima –  ako je uslov stabilnosti u Bosni i Hercegovini usvajanje HDZ-ovog antievropskog i neosovjetskog prijedloga izmjena i dopuna Izbornog zakona, onda je neusvajanje njihovog prijedloga ništa drugo nego uvod u nestabilnost i HNS-ovu reklamirajuću revitalizaciju zločinačke paradržave Herceg Bosne.

Prosto je nevjerovatno da Predsjedavajući Predsjedništva, u svojstvu kolektivnog šefa države, prilikom posjete predsjednici susjedne države, dovodi u pitanje stabilnost države koju zvanično predstavlja, ukoliko se ne usvoje izmjene nekog zakona, pa makar to bile i Čoviću toliko bitne izmjene Izbornog zakona, ali to je samo nevjerovatno u svijetu diplomatije. Sa druge strane potpuno je razumljivo u svjetlu dnevno-političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, jer malo mačku teleća glava – malo Čoviću institucija Predsjedništva Bosne i Hercegovine, funkcija predsjednika HDZ-a, funkcija predsjednika HNS-a ili tačnije organizacije za političke iznude i ucjene, malo svi ti mehanizmi preko kojih pokušava da objektivizira jednu apokaliptičnu atmosferu koja navodno treba da nastupi ako se ne udovolji njegovim zahtjevima. Potrčao je Čović na predsjedničke dvore susjedne država da i od tamo u svome  stilu zabrinuto konstatuje, odnosno nemoćno priprijeti.

Skandalozno je da predsjednica Republike Hrvatske, iste one republike koja će svemu sudeći biti označena krivom za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, blagodareći Čovićevim zahtjevima, dovodi u pitanje stabilnost Bosne i Hercegovine. Skandalozno, ali ne i začuđujuće, jer ako se predsjednica Hrvatske ne ustručava da dovodi u pitanje kredibilitet Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je osnovan od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija – ako se dakle ne ustručava da dovodi u pitanje krediblitet institucije iza koje stoje Ujedinjene nacije, onda ne bi trebalo da bude začuđujuće ni to što stabilnost u BiH uslovljava izmjenama Izbornog zakona po Čovićevom prijedlogu.

Sa takvim prijetnjama bi se moralo pozabaviti upravo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, prije nego što takva politika proizvede incidente – iako tvrdi da ih nema namjeru proizvoditi. Imaju li Čović i Grabar- Kitarović zaista dovoljno snage i odlučnosti da proizvode incidente, ili Čović od ovaca (svojih prijedloga) pokušava napraviti vukove to sada nije primarno pitanje.

(Vijesti.ba)

Podijelite na Facebook-u

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.